• Upala...je patološki proces koji karakterišu povišena temperatura, otok, crvenilo i povećana osjetljivost. Može zahvatiti bilo koje tkivo.

• Fistula...je jedna vrsta kanala koja spaja dva organa ili prostora koji prirodno nisu povezani. Jedan od primjera je veza između debelog crijeva i mokraćne bešike (kolovesikalna fistula).

• Apsces...je jedna vrsta kanala koja spaja dva organa ili prostora koji prirodno nisu povezani. Jedan od primjera je veza između debelog crijeva i mokraćne bešike (kolovesikalna fistula).

• Granulom...predstavlja manju nakupinu odbrambenih stanica - makrofaga, koja se javlja kada organizam ne može da eliminiše, nego samo izolira patogene. Ukratko,

• Upalne bolesti crijeva nisu prijelazne. Ne možete nikome prenijeti Kronovu bolest niti ulcerozni kolitis, jer su to upalna, a ne infektivna oboljenja.

• Niste učinili ništa što bi izazvalo, niti možete učiniti bilo šta da biste spriječili nastanak ovih oboljenja.

• Kronovu bolest i ulcerozni kolitis još uvijek nije moguće izliječiti. No, to ne znači da se ostatak životnog vijeka ne može provesti kvalitetno.

• Kronova bolest može zahvatiti bilo koji gio gastrointestinalnog trakta (probavne cijevi) od usne šupljine do anusa.

• Ulcerozni kolitis zahvata samo terminalne dijelove probavne cijevi: debelo crijevo (colon > colitis) i rektum.

• Primjećeno je da su upalne bolesti crijeva zastupljenije u urbanim, nego u ruralnim sredinama.

UVOD
Materije od kojih zavisi opstanak organizma nalaze se posvuda oko nas, u prirodi i služe nam uglavnom u slijedeće svrhe: kao izvor energije i kao gradivni materijal. Neke od materija pak pomažu određene, vrlo specifične procese u organizmu, kao što je to primjer sa vitaminima ili mineralima. Uslov za preživljavanje svakog organizma je njegova prehrana. U prirodi su energijom bogate materije i gradivne materije u najvećem broju slučajeva u obliku takozvanih makromolekula (polimera) - što su kondenzovani oblici njihovih osnovnih jedinica. Tako proteini, masti i složeni šećeri nisu ništa drugo do gusto pakovane forme sastavljene od aminokiselina, masnih kiselina i prostih šećera, u najkraćem.

Da bi organizam učinio upotrebljivim materije iz prirode, neophodno je da ih prvo rastavi na njihove najjednostavnije sastojke. Gastrointestinalni trakt, popularno nazvan i "probavna cijev", jedini je sistem koji ima potrebnu mehaničku i hemijsku aparaturu za rastavljanje makromolekula iz hrane na njene proste sastojke. Probavna je cijev okružena gustim spletom krvnih sudova. Razlog je vrlo jednostavan. Hranjive materije se prenose do ciljnih organa putem krvi. U krv iz probavnog sistema mogu ući samo prosti sastojci (aminokiseline, masne kiseline, prosti šećeri, vitamini, minerali, itd.), što je diktirano propustljivošću krvnih kapilara, odnosno veličinom molekule. Malo veće molekule, sa obiljem upijene vode, u organizam ulaze putem limfotoka.



Ne umanjujući važnost ostalih slojeva probavne cijevi, funkcionalno najvažniji dio za ove procese jeste njena sluznica. Ćelije sluznice luče materije od ključne važnosti za razlaganje hrane na proste sastojke. Osim toga, veliku ulogu imaju i žlijezde pridružene probavnom sistemu, kao što su jetra i gušterača. Nakon što se izvrši razlaganje unesene hrane, ispoljava se još jedna ključna funkcija sluznice: crijevne resice apsorbuju (upijaju) proste molekule nastale ukratko opisanim procesom razlaganja hrane (pogledajte video).

Sa hranom se neminovno unose mikroorganizmi i čestice koje predstavljaju potencijalnu opasnost po organizam. Iz navedenog razloga, organizmu je potreban određeni sistem zaštite. Pod sluznicom se nalaze slojevi u kojima su smještene bogate nakupine (agregacije) limfnih pločica, u kojma su smještene ćelije odbrambenog (imunog) sistema. One su prva linija odbrane. Međutim, šta se desi ako funkcija tog sistema znatno oslabi?



UPALNE BOLESTI CRIJEVA (IBD)
Bolesti koje zahvataju bilo koji dio probavne cijevi, od usne šupljine do anusa, čiji uzrok je nepoznat, a tok nepredvidiv i karakteristične su po upali probavnog sistema sa mogućim manifestacijama i na drugim organima (koža, oči, zglobovi), nazivaju se upalne bolesti crijeva (engl. inflammatory bowel diseases – IBD).

IBD su još uvijek velika nepoznanica, čak i za modernu medicinu. U osnovi ovih oboljenja jesu poremećaji u imunološkom sistemu. Ćelije imunog sistema obično prepoznaju sve ostale ćelije iz vlastitog organizma i nikad ih ne napadaju. Naprotiv, zadužene su za njihovu odbranu. Međutim, ponekad se desi da uslijed različitih signala svoju agresivnu prirodu, uslijed poremećaja, ispolje i na vlastitim tkivim. To je razlog zbog kojega su ove bolesti nazvane autoimunosnim. Jedna od teorija njihovog nastanka je da infekcija izazvana bakterijama ili virusima uzrokuje upalu probavne cijevi koja zbog poremećaja imunog sistema ne prestaje čak i nakon što se uzroci infekcije u potpunosti odstrane. Ovakav poremećaj je poznat i pod nazivom imunosna disregulacija i karakteriše ga nemogućnost organizma da uspostavi kontrolu nad imunim sistemom. Konačno uvijek postoji genetička predispozicija za obolijevanje.

Konačno, danas je poznato da se upalne bolesti crijeva opisuju u tri klasična oblika bolesti: Kronova bolest (Morbus Chron, K-50*), ulcerozni kolitis (Colitis Ulcerosa, K-51*) i intermedijarni oblik bolesti (indeterminirani kolitis) kod kojeg se ne može precirno utvrditi da li je riječ o jednom ili drugom obliku. Suštinski, razumijevanje razlika, ali i sličnosti između navedenih oboljenja zavisi od poznavanja strukture probavne cijevi.



MORBUS CROHN (K-50)
Kronova bolest (MC) je hronična upalna bolest crijeva koja može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi, od usne šupljine do anusa. Upalni procesi se mogu simultano pojaviti na više različitih mjesta, cijelom dužinom probavne cijevi. Na primjer, oboljeli od MC mogu imati istovremeno upale i na dijelu želuca i na dijelu debelog crijeva. Mikroskopski, karakteristika ovo oboljenja je i pojava tzv. granuloma u zidu probavne cijevi. Još jedna od karateristika ovog oboljenja je što upalni proces može zahvatiti sve slojeve probavne cijevi: sluznicu, podsluznicu, mišićni sloj, seroznu ovojnicu, ali prodrijeti i dalje. Iz tog razloga se kod MC uočavaju komplikacije kakvi su fistule i abscesi, koje mogu prenijeti upalu i na susjedne organe. Osim toga, upala se često javlja i na koži, očima i zglobovima, mada uzroci ove pojave još nisu razjašnjeni.

Iako ne postoje znaci koji bi nam jasno ukazali da se radi o ovom oboljenju (patognomični znaci), neki od najčešćih simptoma su proliv, bol u trbuhu i gubitak tjelesne mase. Pored toga, javlja se gubitak apetita, mučnina, umor, povraćanje, a kod djece dolazi do zastoja u rastu, nejasnog i iznenadnog povišenja tjelesne temperature, zakašnjelog puberteta. Krv u stolici rijedak je nalaz za ovo oboljenje. Navedeni simptomi se javljaju najčešće kod osoba starosne dobi između 15 i 30 godina. Nažalost, ukoliko se sistematično ne tumače, često mogu prolongirati pravu dijagnozu, što može uzrokovati dodatne komplikacije. Kronovu bolest je teško dijagnosticirati iz razloga što se vrlo često zamijeni sa nekim drugim poremećajima. Pravovremena (rana) i precizna dijagnoza, kao i za sva ostala oboljenja, uveliko poboljšava prognozu i pomaže da se oboljelima omogući kvalitetniji život.

Kronova bolest, dakako, ima svoju socio-psihološku dimenziju. Njena težina utiče na svakodnevne aktivnosti oboljele osobe, njenu radnu sposobnost, zahtjeva razumijevanje i podršku okoline, naročito porodice. No, dijagnoza K-50 ne znači da je oboljela osoba osuđena na izolaciju u vlastitom domu, na neizvjestan životni vijek, ne znači da se uprkos svemu ne može živjeti kvalitetno.

Među najpoznatijim osoba koje su patile od Kronove bolesti, bio je vjerovatno američki predsjednik Dwight Eisenhower. Još 1923. godine, kao mladi oficir američke vojske, Eisenhover je nakon nekoliko epizoda oštrih bolova u donjem desnom abdomenu, podvrgnut operaciji crvuljka. Konačno, 1956. godine, za vrijeme predsjedničkog mandata, ponovo je završio na operacionom stolu zbog opstrukcije crijeva i dijagnoze koja je u početku glasila "regionalni enteritis". Međutim, utvrđeno je nedugo potom da je predsjednik dugi niz godina zapravo bolovao o Kronove bolesti. Ipak, to ga nije spriječilo da se kandiduje i za drugi predsjednički mandat i postane zapažena ličnost dvadesetog stoljeća. U modernom dobu, vjerovatno najpoznatija javna ličnost koja boluje od MC je američka pjevačica Anastacia, kojoj je ova bolest dijagnosticirana sa 13 godina. Uuprkos svemu pošlo joj je za rukom da napravi zavidnu muzičku karijeru.

Oboljelim osobama se preporučuje da se pridruže grupama za psihološku podršku, koje su sačinjene od oboljelih lica i stručnjaka (psihologa). UG CUMC takođe redovno organizuje grupe ovog karaktera, a o njima ćete se uskoro moći informisati malo detaljnije putem naše Facebook stranice. Iskustva govore da oboljeli nakon sastanaka sa osobama koje dijele iste zdravstvene probleme osjećaju više motivacije da se aktivnije uključe u život. Zapamtite: bolest nije kraj!

Udruženje građana oboljelih od Morbus Crohn i ulceroznog kolitisa Bosne i Hercegovine

Himzarina 6, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Tel/Fax: +387 33 200 707
Mobitel: +387 61 243 511
Email: ugcumc@ugcumc.ba

3389002208459441
UniCredit Bank d.d.

The University of Chicago Inflammatory Bowel Disease Center


100 Questions & Answers About Crohns Disease and Ulcerative Colitis: A Lahey Clinic Guide, Second Edition (Andrew S. Warner, Amy E. Barto)


Upalne bolesti crijeva
(Boris Vucelić,
Silvija Čuković-Čavka)
MEDICUS 2006. Vol. 15, No.1, 53-62


Informacija za pacijente: Crohnova bolest (K50) i Ulcerozni kolitis (K 51)
Udruženje građana oboljelih od Morbus Crohna i Ulceroznog colitisa, Sarajevo, 2002.